BL slide

Spomenik palim borcima

Prvobitni izgled

Tito Otvaranje

Josip Broz Tito na otvaranju spomenika Krajišnicima

Augustinčić

Antun Augustinčić (1900. – 1979.) svjetski kipar poznat po spomenicima izvedenim širom svijeta, poput Rudara iz Ženeve (ispred zgrade Međunarodne konfederacije rada), Spomenika mira – ispred zgrade Ujedinjenih nacija u Njujorku, Spomenika žrtvama fašizma u Adis Abebi te Spomenika seljačkoj buni u Stubici.

cener

Kod starije generacije je njegov najpoznatiji rad (Jahačica-Spomenik mira) poznata je kao cener.

Spomenik Krajišnicima palim u Narodnooslobodilačkoj borbi

Banjalučku kotlinu na istoku i jugu zatvaraju obronci Ponira, Starčevice i brdo sada poznato kao Banj brdo, ranije Šehitluci. Banj brdo dominira banjalučkom kotlinom, a njegov vrh je udaljen 5 km od centra grada.Na vrhu ovog brda (431 m nadmorske visine) nalazi se spomenik Krajišnicima. Ovo je nesumnjivo najpoznatije banjalučko izletište.


Vjerujem da nema Banjalučanina, starijeg od četrdeset, koji nema bar jednu fotografiju sa ovog mjesta.

Spomenik palim Krajišnicima u Narodnooslobodilačkoj borbi (1941—1945) je djelo akademskog kipara Antuna Augustinčića jednog od najvećih jugoslovenskih kipara i majstora memorijalne plastike. Spomenik je na svečan način je otkriven na Dan ustanka naroda BiH - 27.jula 1961.godine uz prisustvo najviših državnih rukovodilaca.

Spomenik se unekoliko razlikuje od makete koju je izgradio Augustinčić. Spomenik je mauzolejskog tipa visine 13 m i dužine 24 m. Svojim dimenzijama i monumentalnošću trebao je da pokaže veličinu žrtve podnesene za slobodu.

Pozicija spomenika je takva da se vidi iz gotovo svih dijelova grada, a sa spomenika se pruža pogled na cijeli grad.

Ornament

Bilo je predviđeno da se unutrašnjost spomenika oslika i Ismet Mujezinović je napravio skice crteža, ali zbog prodora vode to je odloženo. Spomenik je izgrađen od bračkog mermera, što je uzrokovalo njegovo osipanje, jer se pokazalo da taj kamen nije pogodan za ovdašnju klimu.
Tako je ovaj spomenik od početka imao problema sa održavanjem.
Osamdesetih je urađena detaljna rekonstrukcija, koja je samo dijelom spriječila propadanje.

Spomenik je bio mjesto hodočašća ljudi iz svih krajeva Jugoslavije. Mjesto gdje su se održavali otvoreni časovi istorije. Start i cilj svih reli, moto i biciklističkih trka. Bilo je nezamislivo da neka zvanična, ili nezvanična delegacija posjeti Banjaluku, a da ne posjeti ovaj spomenik. A i sami Banjalučani rado su vodili svoje goste na ovaj vidikovac.


Vrijeme starog sjaja, sve je blistalo i danju i noću

Plato oko spomenika je svojevrstan vidikovac sa koga se mogu vidjeti gotovo svi djelovi grada. U neposrednoj blizini spomenika bio je motel u kome su se održavale različite vrste zabava, a gdje su mnogobrojni domaći gosti i turisti pronalazili pravo mjesto za osvježenje i predah od gradske vreve.

Danas je spomenik u vrlo lošem i zapuštenom stanju i uveliko se priča o novoj rekonstrukciji i izgradnji žičare koja bi vratila stari sjaj ovom izletištu.
Do vidikovca se više ne može automobilom. Kažu da je to spas za izletnike pješake. A možda je i dobro da svako ne gleda kako zaboravljamo. Možda je istorija bila drugačija, ali ovaj monument je prevashodno spomenik borbe protiv fašizma za slobodu i ne bi trebalo da se prepusti zubu vrmena.
Kažu da ćemo sanirati put i napraviti žičaru. Kada?

O samom imenu brda vodi se povremeno ogorčena debata. Ne želimo da se u nju uključujemo. Na starim austrijskim kartama nisam pronašao ni Šehitluke ni Banj brdo, tek oznaku kote.
To da spomenik Augustinčića nema veze sa šehitima, već sa pokrajinskom sjednicom komunista Bosanske Krajine, gdje je odlučeno o narodnom ustanku u ovom kraju nije sporno.
Ne baš pouzdana legenda govori da je prilikom jednog od čestih upada Austrijanaca na teritorij Lijevča pred kraj XVIII vijeka, došlo do bitke gdje je poginula nekolicina domaćih Muslimana. Njih dvojica (ili trojica) su sahranjeni na ovom brdu, gdje je kasnije podignuto turbe. Turbe je po završetku Prvog svjetskog rata spaljeno. 1933.godine je banjalučka Gradska opština podigla omanju piramidu u znak pomena na 'šehite' koja se nalazila se u blizini šumarske kuće koja je podignuta 1938., i od tada se udomaćio naziv Šehitluci.

Ova šumarska kućica je bila u lancu planinarskih domova Jugoslavije i tu ste mogli dobiti markicu i potvrdu sa vrijednošću dva boda za osvojen planinski vrh, što je banjalučkim planirima donijelo i poneku zluradu šalu, da se planinski vrh može osvojiti i u Šimi cipelama.

Kad smo već kod legendi evo i jedne zabavne urbane legende koja kaže da je 67 ili 68 na Uskrs ili na Vaskrs, spomenik i goloruki Oslobodioc osvanuo sa ofarbanim jajima.
U ovu priču je teško povjerovati iz praktičnih (zbog visine), ali još više iz drugih (političkih) razloga.

Tek poneko doda: Ma hajde, ne zna se ni koje godine, ni za čiji praznik. Moglo im se otiš'o je Leka.

M.M.