• Na raskršću Istoka i Zapada
• Pravoslavna crkva
• Islamska vjerska zajednica
• Ostale vjerske zajednice
• Banjalučke znamenitosti

---

Katolička crkva u Banjaluci

---

Autor zahvaljuje upravitelju Katoličkog srednjoškolskog centra u Banjaluci monsinjoru Ivici Božinoviću na vremenu, ustupljenim materijalima, pomoći i savjetima koji su omogućili da se ovaj dio monografije uradi što bolje.
Ovo se odnosi na materijal korišten u monografiji, koji je ovdje tek neznatno promjenjen.

Sadržaj
ʘ Davna vremena
ʘ Turska vremena
ʘ Fra Ivan Franjo Jukić Banjalučanin
ʘ Vrijeme AustroUgarske
ʘ Katolička crkva poslije Drugog svjetskog rata
ʘ Posjet Pape i susret sa vjernicima na Petrićevcu
ʘ Blaženi iz Banjaluke
ʘ Organizacija Banjalučke Biskupije

Istorijski izvori govore da je Bosanska biskupija postojala već 1067. sa sjedištem kod današnjeg Sarajeva.
Od 13. vijeka imala je svoje sjedište u Đakovu u Slavoniji, izvan Bosne.
Prema nekim izvorima prvi franjevački samostan na ovim prostorima izgrađen je davne 1378. godine. Neki izvori tvrde da se uporedo s prvim spominjanjem Banjaluke, 1494. godine, spominju i redovnici, pa se pretpostavlja da su to bili franjevci.
Na području današnje Banjalučke biskupije, koje je tada pripadalo Zagrebačkoj biskupiji, gorički arhiđakon Ivan u popisu župa i crkava zagrebačke biskupije iz 1334. godine navodi 48 crkava (i župa) od kojih je većina postojala i godine 1501.

U toku srednjeg vijeka bilo je više faktora koji su doveli do opadanja broja i gotovo nestajanja katolika u ovim krajevima. Prije svega dugotrajna turska okupacija i progon u vrijeme turskih osvajanja.
Postoji i mišljenje da je prirodna katastrofa i bolest dovela do bitnog smanjenja katoličkog življa. tako dr. Vaso Čubrilović iznosi: "Ratna su pustošenja kroz dva-tri vijeka imala su veliki uticaj na etnički i društveni sastav Krajine. Staro hrvatsko, čakavsko stanovništvo između Vrbasa i Kupe gotovo je potpuno iščezlo u ratnim godinama XV. i XVI. v.".
Godine 1735. osnovan je apostolski vikarijat za preostale malobrojne katolike Bosne. On je postojao neobično dugo – čak 146 godina, sve do prestanka turske vladavine, odnosno obnove redovite crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881. godine.
U banjalučkoj župi je rođen fra Mato Benlić (1609. – 1674.), od 1651. beogradski biskup, upravitelj Smederevske biskupije i apostolski vikar ispražnjenih biskupija u dijelu Ugarske pod turskom vlašću.

1818 u Banjaluci je rođen fra Ivan Franjo Jukić Banjalučanin

Fra Ivan Jukić je bio narodni prosvjetitelj i politički tribun, a bio je i autor prve pisane istorije i geografije Bosne. Osnovno obrazovanje pismenost i znanje osnova latinskoga jezika stekao je kod mjesnog župnika, fra Franje Sitnića. Nižu gimnaziju je završio u Fojnici, da bi potom studirao filozofiju i teologiju u Zagrebu, Vesprimu i Dubrovniku.
Bio je prosvjetitelj, a bavio se i proučavanjem starih spisa: tekstologijom. Pokrenuo je, uređivao i ispisivao prvi bosanskohercegovački časopis "Bosanski prijatelj". Napisao je više knjiga: Početak pismenstva i napomena nauka krstjanskoga (1848.), Zemljopis i poviesnica Bosne (1851.)
Bio je aktivan član ilirskoga pokreta i zauzimao za kulturno podizanje Bosne, potičući otvaranje štamparija, narodnih javnih biblioteka i čitaonica i kulturnih društava. Omer-paša Latas protjerao ga je zbog političkog angažmana (zbog teksta "Želje i molbe bosanskih krstjana", koga je poslao i sultanu i austrijskom caru. O složenosti odnosa Jukić-Latas napisana su cijela poglavlja u literaturi, a posebno se ističu ona Ive Andrića.
Umro je u Beču 10.5.1857. godine i pokopan je u zajedničku grobnicu u koju se sahranjuju najsiromašniji.
Njemu u čast franjevačka provincija Bosna Srebrena je 1971. pokrenula reviju koja nosi ime ovog franjevačkog velikana: "Jukić".

1859 na mjestu tada zvanom Latinska Mahala, (danas strogi centar grada, stotinjak metara od Banskog Dvora, tada udaljena od centra stare čaršije) sagrađena je župna kuća i skromna kapelica. Na istom mjestu je 1891 zagrađena i današnja Crkva Pohode Blažene Djevice Marije.
Pred kraj turske vladavine na prostoru banjalučke regije katoličla crkva obnavlja misionarsku djelatnost, preko franjevaca u Župi Petrićevac.
Prema spisima katoličke crkve Župa Petrićevac je u određenom smislu nasljednica stare župe Motike iz XVII. I XVIII. vijeka.
1869. Franz Pfanner dolazi u Delibašino Selo u blizini Banjaluke, gdje kupuje zemljište i osniva samostan koji naziva „Marija Zvijezda – Maria Stern“. Dolaskom AustroUgarske ostvaraju se tolerantniji uslovi za život 1881. godine osnovana je i Banjalučka biskupija. U tom se razdoblju povećao se broj katoličkog stanovništva, dijelom prirodnim priraštajem, a dijelom i povratkom prije prebjeglog stanovništva sjeverno od rijeke Save i Une.

Katolička crkva je, pored trapista, imala i nekoliko svojih vjerskih i prosvjetnih zavoda. Godine 1872. Milosrdne sestre su otvorile osnovnu školu. Franjevački samostan na Petrićevcu izgrađen je 1875. godine, a samostan u Nazaretu počeo je sa radom 1879. godine.
Banjalučka biskupija, osnovana je 1881. godine bulom pape Lava XIII Ex hac augusta. Prvi upravitelj banjalučke biskupije bio je Josip Stadler, a prvi biskup od 1883. godine fra Marijan Marković.
Kad je Banjalučka biskupija osnovana, imala je 23 župe. Broj vjernika 1884. godine iznosio je 36.000, a 1910. godine dvostruko više već 73.000. Broj katolika stalno je rastao, što prirodnim priraštajem, što doseljavanjem Hrvata, ali i drugih: Poljaka, Nijemaca, Čeha, Talijana.

Katedrala svetog Bonaventure je katedralna crkva Banjalučke biskupije te jedna od četiri katoličke katedrale u Bosni i Hercegovini. Na izričit zahtjev tadašnjih (austrougarskih) vlasti crkva nije smjela biti duža od 18, ni šira od 9 m. S tom veličinom nikada nije potpuno odgovarala svojoj svrsi,
Sagrađena je 1887. uz pomoć mnogobrojnih darovatelja, a posebno trapista iz samostana Marija Zvijezda. Uporedno s njom, građen je i biskupski dvor.
Katedrala je teško oštećena u zemljotresu 1969. i morala je biti srušena. Na mjestu stare katedrale 1973. je izgrađena današnja katedrala. Gradnja zvonika je dovršena 1990. Konačno je dovršena i temeljito obnovljena 2001. povodom 120 godišnjice osnivanja biskupije.

Katolička crkva poslije Drugog svjetskog rata gubi većinu od svojih posjeda. Tako je časnim sestrama 1949. godine oduzet samostan Nazaret s čitavim posjedom. Samostanski kompleks je pretvoren u kasarnu poznatu, donedavno, pod nazivom Kozara.
Bez obzira na zakonski proklamovanu jednakost i vjerske slobode vjernici su svoja vjerska osjećanja javno prikrivali.

Uz katedralu je 1885. sagrađena biskupska kuća, kasnije više puta dograđivana, koja je preuređena u Caritasov medicinski centar s ambulantama, koje stoje na raspolaganju brojnim siromašnim pacijentima bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost.
Kao Biskupski ordinarijat služi Svećenički dom, sagrađen 1989., u kojemu se nalaze službene prostorije ordinarijata, te stanovi za biskupa i njegove najbliže suradnike, kao i za stare i bolesne svećenike. Tu su smješteni i brojni biskupijski uredi i ustanove: Iustitia et Pax, Katehetski ured, Biskupijski arhiv i bibloteka.

U periodu posljednjeg rata (1992–1995), Banjaluka je bila van direktnih ratnih dejstava, ali nije izbjegla nesreće i razaranja. Došlo je do rušenja nekih katoličkih objekata – crkava na Petrićevcu, kao i pritiska na hrvatsko stanovništvo, koje masovno napušta Banjaluku i odlazi uglavnom u Hravtsku. Što zbog straha, što zbog progona, došlo je do masovnog iseljavanja. Velik broj katolika je napustio Banjaluku.
Težak socioekomomski položaj kompletnog društva, ima za posljedicu da bez obzira na relativno tolerantnu vjersku i nacionalnu situaciju, proces povratka nema očekivani intenzitet.
Broj katolika sveden je na jednu petinu predratnog stanja i procjenjuje se da ih sada u Banjaluci ima oko 5.000.

22. 5.2003. Papa Ivan Pavle Drugi posjetio Banjaluku

Prilikom posjete Papa proglasio blaženim katoličkog laika Ivana Merza rođenog u Banjaluci
Na misnom slavlju bilo je oko 40.000 hodočasnika, 360 svećenika i 40 kardinala, nadbiskupa i biskupa iz cijele Evrope - Italije, Mađarske, Rumunije, Austrije, Hrvatske, Slovenije, Češke, Srbije i Crne Gore.
Papu Ivana Pavla II. Dočekali su i visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Paddy Ashhown te sva tri člana Predsjedništva BiH. Papin pastoralni pohod Banjaluci bio je njegovo 101. putovanje izvan Italije, a za njega su bh. Biskupi izabrali geslo „Blaženi čista srca". Poglavar rimokatoličke crkve uputio je bratski pozdrav Njegovoj svetosti Patrijahu srpskom Pavlu, članovima Svetog Sinoda srpske pravoslavne crkve, vjernicima drugih crkvenih zajednica BiH, te jevreskoj i islamskoj zajednici, na srpskom, njemačkom, mađarskom i italijanskom jeziku, uz blagoslov je pozdravio sve vjernike i zahvalio im se što su prisustvovali ovom činu.
U pozdravnom govoru Papa je istakao da kako bi građansko društvo poprimilo pravi ljudski izgled i kako bi se svi s pouzdanjem mogli suočavati s budućnošću, potrebno je obnoviti čovjeka iznutra, liječeći rane i radeći na istinskome čišćenju pamćenja preko međusobnoga oprosta. U dubinama se srca nalazi korijen svakoga dobra i, nažalost, svakoga zla i tamo se mora dogoditi promjena-

Blaženi iz Banjaluke

U Banjaluci, 22.06.2003. godine izvršena je beatifikacija, proglašenje blaženim, dr Ivana Merza, katoličkog laika i misionara. Beatifikaciju je izvrsio papa Ivan Pavle II. Euharistijska svečanost održana je ispred obnovljenog franjevačkog samostana i crkve Presvetog trojstva na Petrićevcu.
Ivan Merz rođen je 16.12.1896. godine u Banjaluci, gdje je proveo svoju ranu mladost i završio gimnaziju
Ivan Merz se služio s deset jezika i osposobio za više zvanja: profesor, književnik, oficir. Poslije završetka Prvog svjetskog rata u kom je bio oficir na frontu, Ivan Merz je započeo studij književnosti u Beču, pa potom nastavio u Parizu na Sorboni.
Nakon završenog studija književnosti u Parizu Ivan se vraća u domovinu u ljeto 1922. godine. Iste jeseni dobiva posao kao profesor francuskog i njemačkog jezika na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. To će mu biti zanimanje do kraja života. Sem profesorskog posla bavi se publicističkim i prosvjetiteljskim radom. Sve svoje slobodno vrijeme Ivan posvećuje radu s mladim u tadašnjim katoličkim organizacijama, najviše u Hrvatskom orlovskom savezu čiji je bio osnivač. Merz je bio veliki pobornik liturgijske obnove i euharistijskog života.
Objavio je deset književnih kritika, 26 radova tematski vezanih za liturgiju, 46 radova o rimokatoličkim organizacijama, 19 radova o Katoličkoj akciji, 12 radova o Rimu i papinstvu, 7 radova tematski vezanih za fenomen svetilišta u Lurdu, 15 o moralnom apostolatu, 6 o tjelesnom odgoju, 18 radova pod odrednicom Razno. U rukopisu je ostalo sedam studija i većih djela (jedna drama).
Umro je 1928. godine u Zagrebu.

Banjalučka biskupija pripada Vrhbosanskoj nadbiskupiji koja ima sjedište u Sarajevu.
Banjalučku biskupiju čini pet dekanata: Banjalučki, Livanjski, Jajački, Bosansko-Gradiški i Bihaćki.
Banjalučki dekanat čine župe: župa Banjaluka, župa Barlovci, župa Budžak, župa Ivanjska, župa Marija Zvijezda, župa Motike, župa Petrićevac, župa Presnače, župa Šimići, župa Trn i župa Mahovljani.
Procjene su da na području Banjolučke biskupije živi 10.000 katolika.

---