|
Škotska grupa Simple Minds i njihovi gosti priredili su Banjalučanima veče za pamćenje.
Ali, pođimo redom.
Prije nego što krenem sa muzičko-scenskim impresijama ne mogu da preskočim nekoliko iznenađenja. Desilo se nekoliko stvari koje nisam očekivao.
Prvo broj posjetilaca, s obzirom na cijenu karte, krizu i vrstu muzike.
Drugo, godine posjetilaca. Očekivao sam da se tu sretnem sa srednjovječnom gospodom i damama u najboljim godinama. Dobro njih je bilo (što reče jedan moj komšija
"ovoliko poznatih vidim samo na sahrani"), ali više od polovice bili su tinjedžeri.
I treće horsko pjevanje pojedinih hitova. Znam da se Glorija i Don't You Forget About Me, ponekad ne samo
posluša, već i zapjeva u Gavranu, ali ne sjećam se da sam ih negdje drugdje čuo. Bar posljednjih pet godina. To da je stotine (da ne pretjeram sa hiljade) Balkanaca horski pjevalo, mora da je imponovalo i Keru, pa se njegove izjave i pohvale publike mogu shvatiti i kao iskrene, a ne profesionalno kurtoazne.
Kao predgrupe, nastupili su banjalučki „Balkan ekspres“ i skopski
„Vlatko Stefanovski trio“.
Trio Vlatka Stefanovskog je bio više od predgupe. Sem nostalgije, ponudio je pravu muzičku poslasticu. Mogli smo da uživamo u virtuoznoznoj tehnici velikog gitariste, koji je izveo tradicionalne makedonske pjesme u posebnim aranžamanima, ali i dio repertoara legendarne grupe
„Leb i sol“.
Bravo velemajstore!
A
sada o samom koncertu.
Koncert je najavljen kao dio svjetske promocije posljednjeg albuma „Graffiti Soul“.
Malo poslije deset, nakon pola sata pauze, taman kad je pubika počela da se dosađuje na binu je izašao dugo očekivani bend. Uz gromoglasno odobravanje začuli su se zvukovi pjesme "Sanctify Yourself", dok je Džim Ker sve prisutne pozdravio riječima:
"Dobro veče Banjaluka".
Lajt-šou je podsjetio na raspjevane i rasplesane osamdesete. Škoti su publiku proveli kroz sve faze svoje karijere, od stadionskih rok himni do eksperimentalnih elektro stvari. Stari hitovi nisu zvučali bajato, naprotiv novi aranžmani su im dali neočekivanu svježinu i snagu.
Ker se pokazao kao odličan frontmen, prepun energije, neprekidno animirajući publiku da pjeva i aktivno učestvuje u ovom spektaklu. To što mu je u nekoliko
navrata glas proklizao, rijetko je ko primjetio u silno pozitivnoj energiji kojom je zračio.
Ne samo on, već kompletna postava Simple Mindsa je pokazala šta znače riječi
pravi profesionalci. Mnogi mlađi rokeri bi trebali da se postide i svoje energije i onoga što pružaju publici.
Nakon pjesama: "See The Light", "Street Fighting Years", "Somwhere Sometime" i "One Step" došao je na red najveći hit benda "Don't You Forget About Me", kad je publika ekspodirala i pjevala zajedno sa Kerom.
Poslije toga je usljedio niz gotovo podjednako moćno i čvrsto izvedenih hitova "Promised You a Miracle", "Let It All Come Down" i "New Gold Dream".
Nakon sat i po žestokog roka Škoti su napustili binu, međutim publika je tražila još.
"Simple Minds" su pozvani na bis tako što je publika u mraku dvorane svom snagom lupala nogama od pod. Bend se vratio otpjevavši impresivnu pjesmu "Alive and Kicking", a onda je uslijedio rijetko uspio spoj publike i benda koji su zajedno otpjevali i odsvirali "Belfast Child".
Do kraja je uglas pjevala cijela dvorana uz "Ghost Dancing", koja se pretopila u klasik "Gloria" irske grupe "Them".
Zadovoljna publika je oduševljeno skakala i plesala do samog kraja.
U najavi "Gloriji", Ker je potvrdio legendu o Banjalučankama; rekao je da je ta pjesma posvećena jednoj veoma lijepoj ženi, ali da nije znao da i Banjaluka ima prelijepe žene.
Nije da nije bilo ovakvih koncerata u Banjaluci, ali ovaj će zasluženo ući u banjalučku rok istoriju.
Do iduće rok fešte
sve Vas pozdravlja
Dobrica |
Karta,
skupa ili... nema se, može se |
Publika
|
